Prije nekoliko dana gledala sam isječke jedne – ne mogu ni reći modne revije – već ozbiljnog, gotovo filmskog događaja.
Gledala sam u jednom dahu, sa širom otvorenim očima i samo meni objašnjivim uzbuđenjem.

Religija. Umjetnost. Povijest. Moda. Elegancija. Kultno povijesno mjesto. Arhitektura.
Sve na jednom mjestu.
Desila se štorija. Štorija visoke elegancije koja priča hiljadama jezika.

I odjednom – zateknem sebe na poznatom tragu.
Na tragu svojih misli i osjećaja.
Pomislim: Bože, koliko je divno kada znamo ući u trag temeljima kulture.

Kada znamo nježno poštovati tlo po kojem su hodali hiljade i hiljade ljudi –
koje je upilo i tragedije i ljubavi, i poznanstva i rastanke, i povijesne događaje i začetke nečeg novog.
Kada možemo osjetiti energiju prošlih događaja na jedan drugačiji način –
način koji će nas odvesti na drugo mjesto.
Mjesto na kojem ćemo je ponovno ispričati – ali sada na drugačiji način.

Kada povijest oživimo i pretvorimo je u žive trenutke – dobijemo umjetnost.
Umjetnost koja govori za sebe.
Koja priča priču brenda, njihovih vrijednosti, mišljenja, želja i vizija.

A gdje je tu događaj?
Pa to jest događaj.

Filmski set, scenarij, oživljavanje onoga u što vjerujemo – rezultira događajem.

To je ono o čemu pišemo, pričamo.
To je rezultat svih naših misli, osjećaja, inspiracija –
nastalih kroz muziku, sliku, ličnu priču, naše i vaše živote.

Tako nastaje događaj.
Ne kada pitamo „da li da uvežemo ovo s onim?“,
nego kada se pustimo svih šablona i protokolarnih lista.

Vjerujem da je sve moguće – uvjerila sam se u to bezbroj puta.
Život nas uvijek baca na razne strane, uglavnom neplanirano, ali – tačno onako kako treba.

U svom stvaranju, u toj vjeri –
želim hiljade i hiljade ovakvih događaja.
Ispričanih priča. Oživljenih trenutaka. Smisla. Ogromnog rizika.

Želim da Matè blista tamo gdje najviše osjeća da pripada.
A ko zna – možda jednog dana nećemo ni morati da kupimo mjesto…
Jer će nas već čekati.

Iza kulisa.
Ili u prvom redu. 😉